Trsat
Trsat
XX MJESEC GGG
Obiteljska kuća
XX MJESEC GGGG
Projekt Trsat
Tekst: Dinka Pavelić
Tiplogija višestambenog objekta, kolektivnog stanovanja, u zadnjih 30 godina nije se razvijala tempom usporedivim s onim socijalisticke javne stanogradnje. Pa smo tako uglavnom bili osuđeni gledati tzv. „urbane vile“ kao dominatni i omiljeni investitorski oblik, sa povremenim iskakanjima iz tog trenda u autorskih zgrada POS-a, kada bi investiciju facilitirala država/grad.
Dvije stambene zgrade „Dogma“ na Trsatu unikatne su po više kriterija na domaćoj sceni/tržištu i predstavljaju neku vrstu bogatog hibrida ova dva opisana tipa. Stanovi ovog projekta se u domaćoj produkciji ističu bogatstvom i raskoši arhitekonske interpretacije, unutar uglavnom standardnih kvadratura: oba volumena čine kompleksni „3D tetris“ dvoetažnih, jednoetažnih pa čak i troetažnih stanova. Gotovo svaki stan je obostrano orijentiran, jednostrani su više iznimka no pravilo, a neki od njih i trostrane orjentacije. „Bolji“ stanovi (u tržišnom smislu) imaju direktan pristup stanu kroz dizalo.
Velike i kompleksno razrađene staklne stijene čine sve stanove izuzetno svijetlima, prozračnima, s panoramskim pogledima na okolinu. Interne stube su elegantno postavljene na jednoj središnjoj tetivi, prislonjene uz tu stijenu tako da su atrakcija u prostoru, a ne skriveni isključivo služeći element u mračnom zakutku. Upotrijebljen je čitav katalog mogućih izlazaka stana u vanjski prostor: lođe, terase, prizemni vrtovi, krovne terase…. Privatna i intimna krovna sunčališta su na zajedničkom krovu. I pri svoj toj kompleksnosti i razigranosti, tlocrti stanova su izuzetno jasni, čisti i zonirani.
Urbanistički, zgrade slijede obodne markice zadanog detaljnog plana područja Sveučilišni Kampus Rijeka i iz nastojanja da se dovinu ograničenjima planskih parametara, autori su stvorili gotovo hudinijevski novu kvalitetu: jedna od glavnih karakteristika su po tri istaknuta volumena na svakoj zgradi, koja su konzolno i kaskadno tako postavljena da omogućavaju južni pogled centralnim stanovima. Izvana gledajući, taj potez izgleda poput nekog citata ranog MVRDV u Amsterdamu, no nastao je iz originalne potrebe južne insolacije. Općenito, postmodernistička citatnost (Viny Maas u volumenima, Steven Holl u razradi prozorskih otvora i materijalnosti, dekonstruktivistički prilaz zgradi i susert s terenom) ni malo ne šteti projektu. Dapače, oplemenjuje ga i dovodi u kompleksni balans.
I za kraj: tko u ovim stanovima ne bi volio živjeti ili odmarati se?!










