Kuća BC
Kuća P
XX MJESEC GGG
Obiteljska kuća
XX MJESEC GGGG
Obiteljska kuća u kojoj dom i posao nisu razdvojeni, već postaju jedno. Na dva volumena s prizemnom bazom Kuća P sadrži: spavaonice za roditelje i djecu sa zasebnim izlazima na loggiu, tonski studio, dnevni boravak s blagavaonom i kuhinjom, vanjsku terasu kao prošireni boravak s očuvanom prirodom, konobu i gostinjsku sobu. Ispod autohtonog goranskog načina gradnje krije se svijet u malom, iz kojeg ne želimo izaći.
Kuća BC - Portret vlasnika
Tekst: Dinka Pavelić
Kuća je to koja na prvi pogled ne otkriva svoju bit. Zapravo ne otkriva ništa o sebi s ulice. Prolazniku izgleda kao obrambena građevina ili kuća nekog introverta. Kako opisati kuću koja u sebi objedinjuje raumplan i plan libre? Kako opisati kuću koja je omotana oko poluatrija kroz 3 etaže, a opet atrij se otvara terasama prema padini, moru, pogledu?
Taj atrij nije nužnost. On je rezultat projektantske odluke da se od okoline dozirano distancira i da se kadrira samo najbolji pogled.
U interijeru nas se procesualno vodi kroz sistem poluteaža, počevši od sekvence ulaza u kojem se još ne da naslutiti o čemu se tu zapravo radi, pa okolo do patia/atrija prema gore, kada nam se po prvi puta daje nazrijeti kompleksni karakter objekta: ukoliko nismo skrenuli nekoliko stepenica niže u spavaći trakt i ako smo slijedili javnu liniju funkcije, našli bi se na prvoj etaži gdje bi nam postalo jasno da atrij ima i svoju negativnu i pozitivnu „Z“ dimenziju. U negativnoj ponire do podruma gdje djelimično servisira fitness i konobu, a u pozitivnoj prošireni dnevni boravak s kuhijom i blagovanjem. Dnevna zona ima svoj skriveni dragulj: radni prostor u koji se dolazi preko dijela proširenog boravka – biljar sobe. On je svojevrsni komandni most cijele kuće: s prozorom na uličnu stranu figurira kao svojevrsna kontrola ulaza, a na morsku stranu, iz stražnjeg plana, puca pogled na glavnu terasu i preko nje daleko na horizont. Prostori druženja su rastegnuti po vertikali od suterena (bazen, konoba, natrivena terasa s prirodnim hladom) pa sve do najgornje etaže gdje se ispred boravka i blagovanja nalazi velika terasa sa krovnim i bočnim brisolejima i koja je zapravo ljetni dnevni boravak
Tlocrtno, glavna kontura projicira se kao nepravilni poligon, iako svaka etaža ima svoju konturu: od potpuno ortogonalne podrumske preko polutvorenije „traktovske“ srednje (spavaće) etaže pa do poligonalne najgornje. Superpozicijom svih kontura i spajanjem u jedan volumen, dobiveno je nekoliko fantastičnih prostornih efekata: rotacija ulazne plohe nad donjom omogućila je da su vanjske stube sa etaže -1 na ulazni plato prirodno inkorporiane u volumen kuće. Na najgornjoj etaži stvoren je pak uski trokutasti džep, koji naizgled ničemu ne služi, no svojim upadnim kutom ne samo što stvara vrlo elegantan chiaroscuro efekt, već omogućava diskretan pogled s terase na ulazni plato u prizemlju.
Konačno, ova kuća je postigla nemoguće: ona je istovremeno introvertirana i ekstrovertirana (ekstrovertirana samo prema onome prema čemu se želi otvoriti – moru, slobodi, pejsažu..), ona je i Le Corbusier u Buenos Airesu u kući Curuchet, La Plata, i Igor Emili u riječkim neboderima i kućama, sa svojim karakterističnim neortodoksnim tlocrtima i tankim vertikalnim brisolejima kao zaštitnim znakom. Ona je nerazmetljiva kreacija za arhitektonske sladoskusce.
